priredile Jadranka Pelikan i Nataša Škrbić
LOCOMOIVe: Local Community Motivation
Od 2000. do 2003. godine u baltičkim zemljama Odjel za međunarodni razvoj vlade Velike Britanije - DFID - financirao projekt Baltic Rural Partnership, koji se pokazao izuzetno uspješnim modelom za razvoj ruralnih područja. Primarni cilj projekta bio je uključivanje marginanliziranih skupina stanovništva u društvo i suzbijanje siromaštva. DFID je u Hrvatskoj dugo pomagao ugroženim skupinama stanovništva u Lici dodjeljivanjem jednokratne humanitarne pomoći za poticanje razvoja seoskih domaćinstava. 2004. godine DFID je odlučio prilagoditi svoj baltički model razvoja ruralnih zajednica za hrvatske prilike te kreirati novi projekt. Britanski i litvanski konzultanti došavši u Hrvatsku uvidjeli su da se projekt iz Baltika ne može uklopiti u ličke uvjete, zbog različitog mentaliteta stanovništva, klime, ratnih posljedica, potpuno uništenog gospodarstva i brojnih drugih problema. Tako je nastao LOCOMOTIVe (Local Community Motivation) projekt Lika - čiji naziv sadrži dvostruku simboliku: projekt za pokretanje lokalne zajednice i lokomotiva razvoja - s ciljem uključivanja marginaliziranih skupina stanovništva u društvo i suzbijanja siromaštva.
Ponudili su suradnju potencijalnim interesnim skupinama na području tri odabrane ličke općine - Plitvička jezera, Udbina i Vrhovine. U projekt se, kao koordinator, uključila Uprava za regionalni razvoj Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka. Ostali partneri na projektu bili su partnerstvo za izradu Regionalnog operativnog plana (ROP) Ličko-senjske županije, humanitarna organizaciju ADRA kao administrativni servis, OESS kao podrška i kontakt na lokalnoj razini te načelnici triju odabranih općina. Projekt se odvijao na nekoliko razina istodobno – lokalnoj, županijskoj, nacionalnoj i međunarodnoj.
Projekt je ukupno trajao 12 mjeseci, od travnja 2004. do kraja ožujka 2005., uključujući i fazu planiranja. DFID je doznačio iznos od 60 000 GBP na žiro račun administratora za otvaranje natječaja i financiranje malih razvojnih projekata udruga, općina, institucija i lokalnih građanskih inicijativa. Ured projekta otvorio se u srpnju 2004. godine u zgradi općine Plitvička jezera.
Na lokalnoj razini proveo se proces strateškog planiranja lokalnog razvoja kao mikroregije, što olakšava općinama pristup domaćim i stranim fondovima. U procesu su sudjelovali predstavnici javnog, poslovnog i civilnog sektora iz ciljnih općina, zastupljeni u jednakom broju. Partnerstvu za izradu strateškog plana pridruženi su predstavnici institucija od važnosti koja nadilazi općinsku razinu (Nacionalni park Plitvička jezera, Dom za stare i nemoćne osobe Udbina, Poljoprivredno savjetodavna služba, ADRA i predstavnik Ličko-senjske županije (član partnerstva za izradu ROP – Regionalnog operativnog plana). Tako nastalo partnerstvo nazvano je Lokalna akcijska grupa (LAG) prema priručniku LEADER, čija je metodologija djelomice korištena u provedbi projekta.
Na županijskoj razini – tijekom procesa izrade ROPa Ličko – senjske županije izmjenjivali su se materijali, informacije i rezultati između ova dva projekta. Štoviše, u Partnerstvo za izradu ROPa koje broji 25 do 30 članova, čak 6 predstavnika su ujedno i članovi LAG-a.
Na nacionalnoj razini, rezultati i zaključci ostvareni tijekom provedbe projekta uvršteni su u nacrt mjera regionalnog razvoja koje su sastavni dio Nacionalne strategije za regionalni razvoj RH koja je predstavljena tijekom listopada 2005. godine. Formiran je Upravljački tim projekta sa sjedištem u Upravi za regionalni razvoj Ministarstva, kao i kontrolna grupa predstavnika 5 ministarstava koji su komentirali i odobrili konačnu verziju strateškog plana i ostale dokumente nastale u projektu.
Na međunarodnoj razini donator je odlučio potaknuti razvoj lokalnih zajednica na način da osim edukacije i direktnog rada na razvoju lokalnih zajednica, financira i dio provedbe nastalog strateškog plana, kroz Program malih darovnica kojim je financirano 31 od 50 zaprimljenih projektnih prijedloga.
Strategije informiranja, motiviranja i educiranja lokalnih lidera
Iako prema zadanom modelu, metodologija projekta se intenzivno razvijala «u hodu», uz visoku fleksibilnost i spremnost na prilagodbu situaciji svih ključnih provoditelja projekta.
No, brojni su komentari i savjeti o provedbi projekta pristizali s mnogih strana uključujući i skepsu o mogućnosti pokretanja zajednica u Lici zasnovanog na volonterskom angažmanu i suradnji. Naime, smatralo se da je u Lici «popularno» živjeti od socijalne pomoći i čekati strane donatore te da je stanovništvo pasivno, etnički podijeljeno, lokalna administracija korumpirana, spora i neučinkovita, te da će projekt propasti kao i mnogi drugi. Kako kaže Jadranka Pelikan, osnovni izazov projekta bio je osmisliti strategiju motiviranja stanovništva i posvetiti dovoljno pažnje poticanju suradnje između lokalnih aktera:
«Osnovni zadatak bio je smisliti strategiju kako motivirati stanovništvo da se priključi radu u projektu, kako prepoznati potencijalne pokretače lokalne zajednice. Logika kojom smo se vodili je bila da ako identificiramo i obrazujemo pokretače, tada će oni pokrenuti svoju zajednicu. Ali osnovni izazov bio je kako izbjeći nekvalitetne i pomalo „profesionalne pohađače seminara i radionica“ i doprijeti do stvarnih i kvalitetnih ljudi koji mogu ponuditi nešto svojoj zajednici kada je samo područje rada izazov. Naime, prostorna raspodjela pokazuje da se u Plitvičkim jezerima navedena naselja nalaze na čak više od 550 km kvadratnih, dok primjerice Udbina pokriva još veći teritorij preko 650 km2».
Tijekom dva ljetna mjeseca organiziran je velik broj sastanaka s potencijalnim dionicima u projektu, prema sektorima. Najbrojnije su bili posjećeni sastanci za građanstvo oglašavani po 10 dana unaprijed u lokalnim trgovinama, u kafićima i na autobusnim postajama u svim naseljima. Na sastancima je predstavljen projekt i očekivani rezultati, dok su sami žitelji proizveli listu potreba te izrazili želju za pokretanjem zajednice i edukacijama.
Lokalna akcijska grupa i pokretači zajednice
Lokalna akcijska grupa (LAG) je formirana nakon zaprimljenih upitnika u kojima su kandidati izrazili motivaciju za sudjelovanje u projektu i spremnost na susrete jednom tjedno. Sa svakim od 38 kandidata obavljen je razgovor te je odabran 21 član grupe. Odabir kandidata obavila je Inicijativna grupa koji su sačinjavali načelnici općina i predstavnici međunarodnih organizacija uključenih u projekt. Ubrzo se javio dodatan broj stanovnika sa željom da se aktivno uključe u projekt.
Budući da koordinatori nisu htjeli širiti već brojnu Lokalnu akcijsku grupu, koristeći litavski model, iz skupine dodatno zainteresiranih osoba formirali su se „Pokretači lokalne zajednice“. Ova grupa dobila je dodatnu edukaciju za pripremanje i pisanje projektnih prijedloga za Program malih darovnica, a povremeno je sudjelovala i na sastancima LAG-a radi rasprave o pojedinim dijelovima strateškog plana. Inicijalno se LAG trebao usredotočiti na izradu općinskih strategija održivog razvoja, a Pokretači zajednice na pripremu i provedbu konkretnih aktivnosti.
Članovi obje grupe bili su različitih zanimanja, spola, dobi, socijalnog i materijalnog statusa te etničkog podrijetla. Ujedno su imali različite društvene pozicije u zajednici, od onih koji obnašaju visoke pozicije u općinama do onih koji su trenutno bez pozicija moći u zajednici ili pripadaju građanskom inicijativama, koje su u Lici prilično marginalizirane.
Na pitanje kako ih povezati i motivirati da djeluju zajedno, Jadranka kaže kako je poslužio primjer iz Litve - dvodnevni trening za bolje upoznavanje i uvođenje u projekt:
«Otputovali smo na Dugi otok, gdje su se neki članovi LAG po prvi put vidjeli. Uz profesionalno vođen trening za formiranje tima, grupa se međusobno povezala, uspostavilo se povjerenje i suradnja. Zajednički su dogovorili dan i sat u tjednu za sastanke. Nakon tri tjedna sastanaka radna grupa se trajno smanjila na 19 članova, koji su održavali vrlo visok postotak sudjelovanja. Tijekom 16 sastanaka na kojima je nastajala Strategija, najmanji broj prisutnih članova bio 14. Važno je napomenuti da su članovi putovali iz mjesta udaljenih i do 45 km, po svim vremenskim uvjetima (samo je jednom sastanak otkazan jer su sve prilazne ceste zbog snijega bile zatvorene).»
Značajna je bila i simbolična dimenzija projekta. Proslave uspjeha, svečana otvaranja i zatvaranja određenih faza projekta posredno su služile dodatnom zbližavanju sudionika te naglašavanju važnosti njihove uloge, što je doprinijelo njihovoj motivaciji i samopouzdanju.
Izazovi multisektorske suradnje
Što se tiče suradnje s lokalnim institucijama iskustva su raznolika:
«Županijske institucije su uglavnom ozbiljno shvaćale našu potrebu za dokumentima i/ili informacijama, štoviše, veliku ulogu je odigrala i sama Županija u širenju imidža projekta kao suradničkog i partnerskog. Lokalne institucije su teško i sporo reagirale, što iz neznanja (da li smiju pružiti informaciju ili ne), što zbog dugotrajne procedure, jer su zahtijevale naputke iz svojih središnjica. Najbolja suradnja s institucijama je ostvarena tamo gdje su djelatnici bili upoznati s projektom i ciljevima.»
S druge strane Uprava za regionalni razvoj MMTPR-a izuzetno se podržavajuće i suradnički odnosila prema projektu, pružajući podatke i dokumente značajne za provedbu projekta te promovirajući projekt na drugim skupovima i/ili radionicama.
Velik izazov u provedbi projekta bila je količina i protok informacija od donatora, zbog složene procedure odobravanja i/ili pružanja određenih podataka. Voditeljica projekta, iako iznimno zadovoljna sveukupnim procesom i rezultatima, ističe problem koji joj se činio većim od lokalnih:
«Donatori često nisu zainteresirani za stvarni razvoj lokalne zajednice već za utrošak sredstava, stoga često neodgovorno i neorganizirano pristupaju ruralnim područjima, čineći veću štetu nego korist! Često je bilo upitno što naš donator doista želi: razvoj ili utrošak sredstava bez puno razmišljanja. Djelatnici donatora često nisu razumjeli projekt i htjeli su intervenirati na način i u smjeru koji nije usklađen s održivim razvojem područja. Bilo je potrebno uložiti puno energije u održavanje «pravog» smjera za provođenje projekta. Suprotno tome, veliku podršku i razumijevanje je pokazivao konzultant iz Irske, Jimmy, koji osim znanja ima i iznimno razumijevanje za lokalne specifičnosti»
Bilo je i drugih izazova. Tijekom implementacije projekta dolazilo je do problema koji su se odnosili na koncepciju uloga grupa, «identitete» grupa, odnosno samu podjelu na dvije grupe. Naime, njihove uloge, pa stoga i edukacije, na početku su bile razdvojene, dok se na kraju projekta ipak očekivalo da obje grupe pristupe izradi projektnih prijedloga na temelju identificiranih potreba. Neke od poteškoća prevladale su intenzivnijom tehničkom pomoći članovima LAGa koji nisu prošli onaj dio edukacije koju su prošli Pokretači zajednice. Osim toga, prepoznao se i konflikt interesa, budući da je LAG trebao vršiti izbor projekta, a ujedno se i natjecati na projektu. Stoga je, uz edukaciju iz evaluacije, izrađen vrlo jasan instrumentarij za ocjenjivanje projektnih prijedloga, uz ugrađene mehanizme nemogućnosti ocjenjivanja vlastitog projekta te grupno ocjenjivanje.
«Dio koji se tiče formiranja grupa u nekom novom projektu bismo modificirali te
osigurali jasniju i dosljedniju podjelu između grupa ili bi formirali samo jednu koja bi
potom prošla jedinstveni edukacijski ciklus.»
Rezultati: «U Liku se isplati ulagati, i to u ljude!»
Unatoč mnogim sumnjama, ovaj je projekt pokazao da se u ruralnu, depopuliranu i siromašnu Liku isplati ulagati, i to prvenstveno povezivanjem i osnaživanjem njezinih stanovnika tijekom svih faza projekta. Tako je stotinu predstavnika svih skupina, od poljoprivrednika do mladih, sudjelovalo u početnim fokus grupama, raspravljajući o gospodarskom i društvenom životu, o svojim strahovima i nadama za budućnost. Odabir nositelja projekta iz tri općine vodio se kriterijem motiviranosti, a ne samo važnosti u zajednici. Mnoštvo susreta i sastanaka stvorilo je suradničku atmosferu i socijalnu energiju neophodnu za pokretanje zajednice.
LOCOMOTIVe Projekt Lika pokazuje da ključ uspješnog razvoja lokalnih (ruralnih) područja leži upravo u navedenoj metodologiji participacije kojom je čak 450 stanovnika zajednica, koje ukupno broje 7500 stanovnika raspršenih na 1350 km2, imalo izravno iskustvo pokretanja i provedbe promjena od koristi svojim zajednicama te artikuliranja svojih potreba i mogućnosti u dokumentu relevantnom za lokalnu i nacionalnu razinu odlučivanja, kao i za međunarodne razvojne programe u Hrvatskoj.
»Korist za one koji su uključeni i njihove zajednice vidi se i u tome da je projekt direktno educirao 40 pripadnika tri općine, koji su pokrenuli po tri osobe prosječno u svojim sredinama što već čini 120 korisnika projekta. Zaprimljeno je 50 projektnih prijedloga od kojih je 31 odobren, neki od prijavljenih nisu bili članovi niti jedne od educiranih grupa. Tijekom provedbe projekta očekuje se uključivanje još najmanje 10 pripadnika lokalnih zajednica što čini već 300 izravnih sudionika – korisnika.»
Važno je istaknuti da su članovi obiju grupa naučili prepoznati problem u svojoj zajednici te pokrenuti njegovo rješavanje. Primjeri uključuju popravak mosta u Mihaljevcu, obnovu društvenog doma u Čanku, postavljanje autobusnog stajališta u Udbini, uređenje dječjeg igrališta u Vrhovinama, postavljanje reciklažnih kontejnera u Udbini, pokretanje i opremanje poljoprivrednih zadruga te podrška nizu malih civilnih inicijativa poput opremanja kluba umirovljenika u Vrhovinama.
Dugoročni ishod ovog projekta osnutak je udruge Pokretač koju su za područje ciljnih općina zajednički osnovali članovi LAG i Pokretači lokalne zajednice. Udruga će se nastaviti baviti razvojem lokalnog područja, slijedeći strateški plan, uz pomoć sredstava domaćih i stranih donatora. Općine će pak, sa svoje strane, provoditi one dijelove plana koji su u njihovoj nadležnosti. Na taj način te se sredine pripremaju za partnerski pristup predpristupnim fondovima EU u koje polažu veliku nadu za održivi razvoj Like.
Preporuke uz mobilizaciju i razvoj zajednice
Proces pokretanja zajednice temelji se na izgradnji samopoštovanja i osvješćivanja vlastite vrijednosti svakog uključenog pojedinca, a zatim i vrijednosti područja i ostalih ljudi koji su u okruženju. Postepenim uvođenjem praktičnih oblika organiziranja i suradnje i dodjeljivanjem manjih, izvedivih zadataka jačat će se samopouzdanje i povezanost motiviranih pojedinaca. Za razvoj nekog područja potrebno je pojačati umrežavanje ljudi te razmjenu i što širi prijenos ideja i informacija, čime se povećava društveni kapital, a njime i prilike za ekonomski razvoj:
«U svakom slučaju, potrebno je pronaći motivirane ljude, kao i one koji uživaju radeći određeni posao ili hobi. Takve osobe nije teško motivirati da svoju strast ili ljubav prema nekom poslu prenesu i drugim ljudima koje to zanima – i to na volonterskoj osnovi. Tako motivirani stanovnici samo su korak od komercijalne gospodarske aktivnosti koje je potrebno malo dodatno educirati i usmjeriti u poduzetništvo. Bez educiranih i motiviranih ljudi spremnih na suradnju nema gospodarskog razvoja, koji, pak, ako je zadovoljavajući daje priliku za novu nadgradnju civilnog društva i lokalne zajednice u cjelini.»
Koncept održivog razvoja posebno je primjeren za mobilizaciju i razvoj lokalnih zajednica s iskustvom siromaštva i marginalizacije. Radi se o takvom obliku gospodarskog rasta koji nije štetan za okoliš, a koji je socijalno pravedan, odnosno gdje svi dobivaju, a nema oštećenih. Naravno, takav način planiranja razvoja područja složeniji je od još uvijek dominantnog pristupa jedne centralne gospodarske aktivnosti ili postrojenja, o kojoj ovisi cijela zajednica. Prijelaz na održivi razvoj zahtijeva educirane pripadnike sva tri sektora te političku volju ne samo na lokalnoj, već naročito na nacionalnoj razini.
U tom smislu, izuzetno je važno bilo donijeti Strategiju regionalnog razvoja u Hrvatskoj te na taj način potaknuti MMTPR i Upravu za regionalni razvoj da stvore trajni program gdje bi se na konkurentnoj osnovi odabirala područja koja su zainteresirana za ovakve intervencije, naročito s obzirom na mogućnosti predpristupnih fondova EU i regionalnu politiku. Time bi se uz održivost stečenog povjerenja, znanja i vještina, stvorili uvjeti i za održivost lokalnih inicijativa pokrenutih u sklopu međunarodno iniciranih intervencija ograničenog dometa, kao što je LOCOMOTIVe projekt Lika.
Ova studija slucaja nastala je u sklopu akcijskog istrazivanja "Mobilizacija i razvoj zajednice u Hrvatskoj", 2003- 04. godine kojeg je proveo MAP Savjetovanja, uz financijsku potporu Charles S. Mott Foundation. Studija ce biti objavljena u zborniku spomenutog istrazivanja u lipnju 2006. godine. Za vise informacija, posjetite www.map.hr
Projekt su proveli voditeljica projekta Jadranka Pelikan, konzultantica za strateško planiranje gospodarskog razvoja (The Urban Institute) i održivog regionalnog razvitka (LEADER), trenerica za PCM i predpristupne fondove EU (MVPEI) i Jimmy Armstrong, konzultant za regionalni razvoj iz Sjeverne Irske, uz suradnju konzultantica iz Litve, Onutė Babravičienė i Hrvatske, Suzane Paklar – trenerice za izgradnju tima, udruge Zoe (analiza fokus grupa), Nataše Škrbić (trenerske i konzultantske usluge za Program malih darovnica te tehnička pomoć udruzi Pokretač), Branka Peurača (dio trenerskih usluga i tehnička pomoć aplikantima Programa malih darovnica).